forexport

Dok razmisljam da prestanem pusiti

— Autor forexport @ 16:54

Rijetko se zapitam, prosto ne stignem od svega sto mi je nametnuto kao, moras , trebas, stici, pozuriti, odraditi ili prosto prezivjeti, u ovom ne bih rekao ni vrtlogu, jer gotovo se nista i ne krece, rekao bih da su stvari postavili tako da mi moramo trcati do njih, a da je sve to polumrtvo u svojoj sofisticiranosti, a mi obicni preletaci sa iluzije na iluziju kretanja nas ka necemu, u necemu. I jos usput to zovemo i zivotom, i karijerom. U vecini tih uspjeha ostaju neki binarni zapisi, neotporni na magnetne sile koje nesumnjivo prijete da u trenutku nestane sav nas trud .Nedavno sam ostao bez otprilike 300 blogova na nekom sajtu. Pisao sam to godinama, naravno, vjerovao sam serveru, hostingu, domenu i svemu sto je cuvalo to moje malo bezvrijedno blago. Danas sam gledao slike Miljenka Stancica, imam i monografiju, i svaki put kad naletim na neki cavao i pocnem da se ispuhavam, nekako mi je on taj kojeg zelim pogledati. Prvi put sam kao dijete vidio neku njegovu sliku, mislim da se zove dorucak ili slicno, magarac za stolom sa puzevim rogovima, nije mi nikad bilo jasno sto je to, vjerujem da je dio igre, ali i nebitno, mogu je gledati bez misli satima, valjda je to to!? Odnedavno svi smo pametni, skoro sve znamo, doduse dok ima struje ili drzi baterija na laptopu, telefonu, mozda je to i dobro, ako vec koristimo tek 10% mozga, nije lose da to ne popunjavamo stocim, ako vec silicijumski listici to mogu umjesto nas. Tih 10% moze da se popuni linkovima i dobit cemo skoro 100% iskoristenje, doduse sa izmjestenom bazom pameti. No tko mari, i veceras ce biti zanimljivih vjesti kako se tamo negdje kasape, zgrozicemo se nad okrutnostima nad mackama i psima, popiti pivo od nervoze sto je neka velika nepravda ucinjena tamo negdje nekom, ili cemo prosto gledati pink. Sve vise vjerujem da je Bog pretjerao kad nam je dao i tih 10% na koristenje.

Dok sam razmisljao o akademiji imao sam ljude oko sebe koji su dijelili slicna interesovanja, kasnije tokom studija i poslije isto sam bio okruzen manje vise ljudima koje je umjetnost na ovaj ili onaj nacin interesirala, i moja procijena je bila da mnostvo ljudi interesira umjetnost. Medjutim, sticajem okolnosti pocinejm prije 15 godina raditi posao koji je na neki nacin vezan za umjetnost, ali ljudi sa kojima suradjujem nisu ni na koji nacin, tada dolazim do zakljucka da eto taj soj ljudi nije zainteresiran, i mislio sam da je to endemicna grupa. Medjutim, pocevsi koristiti medije ovog tipa, shvatim da ima samo jedan mali broj ljudi u neselektivnoj populaciji koje to interesira, mada sam i sam isao putem da stvaram komunikaciju na osnovu interesovanja. Kasnije dolazim do poraznog podatka, da jedva 0,5 % ljudi ima ovakvo ili onakvo interesovanje za to, a konzumenti se svode jedva na 0,1%,sto znaci, po svim statistikama, od umjetnosti se moze samo umrijeti od gladi. I zato ako uhvatite djecu da slusaju neke tamo filharmonije, crtaju kad ne moraju,... udrite ih!


Powered by blog.rs