forexport

Dugo toplo ljeto

— Autor forexport @ 16:00

Imam elektronski rokovnik koji mi je neko poklonio; ne sjećam se kojom prilikom. Uz uobičajene funkcije ima i podsjetnik koji me upozorava sa zvučnim signalom i treperećim natpisom da moram nešto obaviti. Javio se prije par dana s porukom da ovdje moram nešto napisati. Dao sam si zadatak da dodam bar dva članka godišnje. Prije što se uhvatim pera, obično malo pogledam stara djela. Prvo što sam primijetio jeste da sam online gotovo 6 godina; nedostaju jos četiri kruga Mjeseca oko Zemlje. Početna ideja je bila iskoristiti Vladine postove i tako imati jedan zabavni kutak koje bi potencijalno imao i malo posjete, zahvaljujući Vladinoj neprikosnovenoj kreativnosti. U početku je tako i bilo a zatim se ekipa raspala jer je svatko imao svoje obveze koje mu nisu dozvoljavale da se posveti ovom zadatku. Tako sam ostao jedini autor koji nastoji obezbijediti neku minimalnu budućnost ovom dnevniku. Na kraju je zabavno kada nakon nekoliko godina čitaš o starim događajima. Što si striji to je ta aktivnost, prisjećanje na protekle događaje, zanimljivija; govorim iz osobnog iskustva.

Nakon ovog poglavlja sam bio prisiljen napraviti kratki predah. Od jutros sjedim i pišem (neke druge stvari) pa me je zaboljela stražnjica. Ovo nije prosta riječ pa se nadam da se nitko neće naljutiti. Pripremio sam kavu iz automata i nakon toga sam htio zapaliti. Zapaliti? A što? Ustanovio sam da sam osta bez cigareta. Moram sići do trafike koja se nalazi ispod moje kuće. U stanu je upaljen rashladni uređaj, a vani je vruće za poluditi. Da se radi o bilo čemu drugom, sigurno bih uspio naći dobar izgovor da ne izađem, ali u ovom slučaju nema isprike. Napolju je obilno preko 30 stupnjeva. Nikada ne gledam vremensku prognozu pa mi nedostaje taj podatak, ali sam čuo da neko spominje afričku anticiklonu i temperature koje će dostići 40 stupnjeva. Novinari uvijek pretjeruju u nastojanju da privuku pažnju, ali ovaj puta možda imaju pravo.

Dugo toplo ljeto 

Kupujem 2 paketa (malo rezerve ne škodi) i novine. Cura koja radi u trafici je mlada, lijepo izgleda i vrlo je lagano obučena. I njoj je vruće. Ima upaljen ventilator koji se okreće i svako toliko joj mrsi kosu. Rano je popodne i nema klijenata (normalni ljudi u ovo vrijeme odmaraju doma), a njoj je dosadno. Zapodijevam razgovor, onako po engleski, o vremenu. Vruće je a uz to i sparno. Oni koji nemaju klima uređaj traže spas po parkovima i trgovačkim centrima. Informiram je da sam od nedjelje na godišnjem odmoru i da idem na more, dva tjedna. Nadam se da ću se tamo uspjeti rashladiti. Ona se žali da je ovdje na zamjeni jedne kolegice koja je na godišnjem. Ona nema novaca da negdje pobjegne iz ove gradske vrućine. Skoro pa bih je pozva da pođe sa mnom, ali sam prilično siguran da se supruga s tim ne bi složila. Znate kakve su; uvijek se nečem protive.

Vratio sam se u stan oznojen. Morao sam presvući majicu jer nije ugodno sjediti u mokroj odjeći u rashlađenom prostoru. Gledam ovaj jad koji sam napisao. Možda bi bilo bolje da sam pričekao do sutra, ali sutra mi je rođendan i ne želim si postavljati nikakve obveze. Vodim obitelj na večeru u jedan japanski restoran. I to ne bilo kakav, nego s jednom zvjezdicom. Čuo sam da je dobar, ali prije svega ti se mora sviđati njihova hrana. Ja nisam siguran da je po mom okusu. Ono u što sam siguran jeste da će račun biti jako kaloričan. Još jedna potencijalna greška: rezervirao sam na terasi. Više mi se sviđa sjediti vani jer imam osjećaj da sam u prirodi, ali ako bude ovako sparno neće biti pretjerano ugodno.

Skače mi ikona na elektronskoj pošti. Opet se neko dosađuje pa šalje ljudima digitalna pisma jer nema pametnijeg posla. Ponekad je zabavno jer pronađem kakav dobar vic ili zanimljivi video. Puno češće se radi o patetičnim porukama ili piramidama koje nude velike zarade iz ničega. Što je najljepše to mi šalju prijatelji. Sto puta sam im rekao da me preskoče, ali bez rezultata. Većina mojih prijatelja ima fakultetsku diplomu, ali ne vjeruju puno u nju. Gledam što je stiglo. Informacija o snimanju nove epizode filma Blade Runner. Nakon 35 godina su odlučili napraviti nastavak. Informacije o novim glumcima, pristupu, inspiraciji. Relativno zanimljivo, ali previše dugačko. Ja sam postao minimalista: što kraće i sažetije, to bolje. Oprostite, moram vas ostaviti – netko zvoni na vratima.

Susjeda! Pita da li je supruga doma. Dogovorile su se da šivaju neku haljinu zajedno. Znam je kako to izgleda, šivaju već bar dva mjeseca, i to samo u pauzi između dva ogovaranja. Ja sam ljubezno objasnio da se moja bolja polovica neće vratiti prije večere jer je u posjeti kod jedne druge poznanice. Susjeda se zahvalila i pozdravila. Imao sam osjećaj da bi rado bila popričala i sa mnom, ali sam rekao da moram hitno završti neki posao. Nije moj tip!

 


Powered by blog.rs