forexport

01 Sep, 2012

Pod svaku cijenu

— Autor forexport @ 23:18

Danas sam ukapirao da sam zavrsio sve slike za izlozbu. Ima svasta, i prosjecnih i promasaja i dobrih, i sve cu ih izloziti iako to nije pametno. Najvise me muci jedna stvar, a to je recimo da mi se skoro redovno desava da za one koje mislim da su osrednje, ili cak ispod tog, ljudima se dopadaju, dok upravo one koje sam uvjeren da su dobre prolaze skoro neprimjeceno ili zavrse sa nekim eufemizmom kao komentarom. Sa tom mislju sam danas i zavrsio posljednju predvidjenu za narednu izlozbu, i evo sam mogu i reci, ako Bog da bice u 10. mjesecu, samostalna, i nece biti prodajna da ne bi ispalo da ovdje kenjkam i mobilisem eventualne kupce.

Dvije pune godine skoro svakodnevno provodim sate i sate u radionici, slikam, preslikavam, pizdim, pa onda se radujem, sumnjam, pa vjerujem, gotovo da sam napravio neki svoj izolovani svijet u te dvije godine, i sad je dosta, umoran sam i nemam vise sta reci u ovoj seriji. Naslucujem drugu fazu, gdje joj vidim poneku naznaku u zadnjih desetak slika, ali ne znam jos nista, ni kako cu ni da li ce me to drzati, sto nisam znao ni kad sam ovu zapoceo. Jedino mi je pomalo zao jedne slike koja nece biti u postavci, inace i najveca medju slikama, ali toliko me ispizdila sa svojih 240x160 cm, gdje je staviti, kako je transportovati, zajebavao kuma da mi je vozi kombijem na neke salone, kasnije opet rodjake da je stave na zid mada ih je vjerojatno zivcirala, i prodao sam je neki dan, ispod cijene ali ipak ne toliko ispod da bi plakao za njom.

Seriju sam zavrsio ustvari sa jednom intervencijom na vec postojecu sliku, nazvao sam je - pod svaku cijenu. Ne znam sigurno zasto, ali vjerojatno zato jer sam sit, i muka mi je od kenjaza koje svaki dan slusam i citam i gledam. I to pod svaku cijenu mi se dogodilo kao neki urlik istrgnut iz toka tisine razmisljanja, o tom koliko je sve otislo daleko od nas samih, koliko ne razumijem neke stvari koje se pod svaku cijenu rade takove da bi bile u trendu, prilagodjene, po meni prilagodjene nicemu, a ponajmanje ljudima. Estetski fenomeni, kao da smo svi mondrijani i ne znam ti tko, pa je dovoljno samo ocistiti sve i eto, to je to. Znam da sad pretjerano kenjam, al to i inace cinim pa kad sam vec poceo da budem dosljedan. Nije valjda nitko lud da cita ovoliko teksta, a meni je zao da brisem kad sam vec ovoliko pisao.


Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me