forexport

05 Feb, 2018

Hladna zima

— Autor forexport @ 16:29

Kako ovih šest mjeseci brzo prođu, kaže jedan starčić drugom. Jednom vodiš ljubav i ode pola godine. Tako nekako dođe i kod pisanja novih članaka; onaj stari ti je još svjež u pamćenju a već je vrijeme da se izmisli nešto novo. A sve to ovisi o inspiraciji. Koji puta je ima, a koji puta se negdje duboko sakrila. Danas pišem u uredu. Jutros sam se izmrcvario s jednim projektom i nemam snage da to gledam i popodne. Prema tome, promjena plana i pisanje priče, događaji iz zadnjeg razdoblja, prenošenje mojih osjećaja preko binarnog koda: 0, 1, 1, 1, 0... Tko zna što će na kraju ispasti. Moguće je da rezultat ne odgovara početnim pretpostavkama. Prije petnaest minuta sam stajao ispred zgrade u kojoj radim. Pa što si tamo radio jadniče, upitat će se netko od vas tko me je zamislio na pločniku, tužnoga i spuštene glave? Pušio!

Znate kako je, od kada su nas stisli osjećamo se pravi zapadnjaci. Još prije nekih 20 godina sam bio u Velikoj Jabuci i zgražao se gledajući ljude kako puše ispred nebodera. Nisam niti znao da gledam moju budućnost. Danas rominja sitna kiša. Nije nešto posebno hladno. Prije bi se reklo da je jesen nego zima. Razmatram da li je oportuno da promijenim naslov, ali već unaprijed znam, da bez obzira na zaključak, neću to učiniti. Postavio sam ga ovako u suprotnosti s prethodnim tekstom. Gdje sam ono stao? Kada krenem na široko, koji puta se je teško suziti. Dok sam tako stajao i uvlačio da se ne ugasi (u društvu s još par ljudi koji imaju isti porok) gledao sam u pod. Ispred zgrade je jedan dio popločen s kamenom koji se kada se ovlaži ponaša kao ogledalo. Tako sam gledao u pod, ali sam u stvari promatrao oblake i gornje katove kuća koje se nalaze preko puta mog ureda. Sve to kroz povremenu izmaglicu koju je stvarao dim moje cigarete.

Hladna zima pod snijegom

Danas se osjećam kao kornjača; stalno se u prepričavanju vraćam u natrag, a bojim se da povezivanje ovako vremenski izvrnute radnje neće biti od onih najboljih. Prije cigarete sam popio kavu, iz automata. Nekad su se te dvije aktivnosti uvijek radile paralelno, ali sada su se stvari zakomplicirale. Istina je da neki dođu ispred zgrade s plastičnom čašom iz koje se puši kava i širi ugodan miris. Puše i po malo srču. I ja sam probao, ali to me ne zadovoljava. Ja te dvije stvari moram raditi sjedeći, da bih se potpuno opusti. Nedavno smo se preselili u nove radne prostore pa tako imamo novi automat za kavu. Može se platiti gotovinom, kao što je uobičajeno. Nezgodno je što se mora imati sitniš, a do njega nije uvijek lako doći. Moja preporuka je da prije posla prođete ispred crkve. Ako ste sretne ruke, a ljudi su taj dan uz to i darežljivi, imat ćete za dvije, tri kave.

Druga alternativa kako platiti kavu jeste plastični ključ, ili stick ako više volite, koji možete napuniti s novcem i s njega skidati potrebni iznos kada uzimate napitak. Tako je bilo na prethodnom automatu, u prethodnom sjedištu moje firme. Ovdje to ne postoji. To je stara tehnologija, a mi smo napredni. Tako u sadašnjem slučaju treba skinuti aplikaciju na pametni telefon, povezati se na aparat za kavu i tako platiti. Ljudi, ali ja nema mobilni, ni onaj glupi, niti pametni. Katastrofa! Tako svaki dan moram nešto kupiti i računati da iznos bude takav da dobijem kusur u sitnišu. Prisiljen sam smanjiti konzumaciju s tri, četiri, na samo dvije dnevne kave. Jedna odmah ujutro, kada dođem na posao (čovjek se mora nekako probuditi) i jedna oko 11 ujutro, da bi se razbuđivanje održalo na snazi. Onu poslije ručka i drugu popodnevnu oko 4 često preskočim jer nemam para, odnosno sitniša. Koji puta se uspijem ogrebati, ali je to dosta rijetko, a ponekad mi je i neugodno.

Pa zašto je onda zima hladna, ako je vani jesen? Ma to je u prenesenom smislu, onako metaforički. Na poslu je stanje prilično loše: puno posla koji me nervira, novi prostori još nisu potpuno uređeni (na primjer, nedostaje četka u WC-u), a imam osjećaj da je ovdje zrak prilično zagađen. Prozori se ne mogu otvoriti i ventilacije je potpuno umjetna. Tko zna kada su zadnji puta čistili ventilacijske kanale? Kišem da je to milina. Koji puta i po desetak puta u seriji. U zadnje vrijeme i puno kašljem, malo od cigareta, a malo od nekog virusa za koji doktori kažu da kruži. Sumnjam da i ventilacija tu ima neku ulogu. Uz to moje Forex trgovanje ne ide baš najbolje. Još od jedanaestog mjeseca prošle godine imam otvorene dvije pozicije. Dobro su zaštićene od pada, ali nikako da ih realiziram. To znači da je stanje potpuno statično i da ne mogu dalje da trgujem jer je sav moj kapital uložen u njih. Ni trend ne  izgleda povoljno pa će se ova stagnacije najvjerojatnije nastaviti u nadolazećih par mjeseci. Nadam se bar da će se riješiti prije sljedećeg vođenja ljubavi, to jeste pola godine.

Kreativni zahod

Već sam bio završio pisanje i počeo odabirati jednu il dvije fotografije zimskog ruha da obogatim grafički izgled i budem u skladu s temom. Prelistavajući moju zbirku, našao sam jednu fotografiju koju sam uslikao u zahodu jednog puba u Škotskoj. Iako je potpuno van temi, nisam mogao da odolim da je podijelim s vama. Možda će inspirirati vlasnike lokala kod nas da urede zahod na jeftin i kreativan način.


Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me