forexport

18 Jun, 2015

Strava

— Autor forexport @ 13:01

Strava i uzas! Zvuk od kojeg se podize svaka dlaka, hladan znoj obliva, dobija se potreba da se napije, nadrogira, sakrije u neku rupu, samo ne tamo. Nisam mnogo karikirao svoj dozivljaj ovog istog par mjeseci unatrag. Svi koji imaju ovaj problem vrlo lako ce shvatiti o cemu pisem. Mnogi ce reci, pa to je glupo, plasiti se zubara, zaista jeste, ali je glupo i plasiti se pauka ili misa, te ti isti koji nam tvrde da nema razloga za strah vriste kad vide malog misa kao da je krokodil usao u stan ili cak zmaj. Tako da ostavimo svakom njegove strahove, i zelju da ih prevladaju ako su bezvezni a jos bitnije ako su nama na stetu.

 

Ja sam svoj strah pobjedio, i bilo bi bezobrazno da sad na ljude sa strahom gledam kao na neke ludake, jer sam mnogo godina zivio sa tim strahom i sa posljedicama koje nosi. Ustvari, da ne bih mnogo pametovao ispricacu kratko svoje iskustvo. Sami prolazak pored stomatoloske ordinacije mi je stvarao nelagodu, vjerovatno svjestan da cu kad tad morati tamo, koliko sam samo puta odlucio da idem sutra, i to sutra je postajalo iduci tjedan, mjesec, godina, godine, a kao sto znamo zubi ne rastu pet sest puta... a i ne popravljaju se sami. Jos nije bio dosao momenat da odem, nisam bio spreman, mada sam bio svjestan da nece jos dugo ici ovako, ali definitivno tu odluku sigurno ne bi donio ni do danas. Prethodno, par godina unazad jedan pokusaj odlaska se pretvorio u glupu scenu. Taj zubar do kojeg sam dosao, po preporuci, cak smo se i znali povrsno od prije, prvo sto je rekao kad sam sjeo: "Pa kako si ovo dozvolio"? 

 

Taj momenat, te rijeci su bili nesto sto niti jedan dio mene nije mogao podnijeti, strah koji sam sabio pod ogromnu kompresiju bi to i izdrzao da ne eksplodira, ali osjecaj stida koji je taj, slobodno hocu da kazem kreten od zubara, mada je vazio za vrhunskog, stvorio tim rjecima u meni, ucinili su da ga opsujem najgorim mogucim rijecima koje su mi tada pale ne pamet. Ucinio sam to od srca i ne zalim ni dan danas. Nasao se zatecen, ali nikad mu nisam ni pokusao objasniti o cemu je rijec, izasao sam iz ordinacije uzasno ljut, bio sam spreman da pretrpim bilo kakav bol ali to nisam mogao. Kada vucete neku muku godinama i taj neko, profesionalac, se ne zapita ni jedne sekunde sta sve stoji iza toga i tako po automatizmu zanata i problema koji se nasao pred njim, ubode ti ustvari u ono sto najvise boli, a rijec je tek o nesto razumjevanja.

 

Ljudi koji se ne plase, ovaj tekst vjerovatno dozivljavaju kao krajnju glupost, i ok, ostacemo u nastavku mi koji znamo o cemu je rijec. Ja sam slikar, profesionalni, posao mi je dobrim djelon vezan i za medije, ali cak ni to nije vazno. Dovoljna je sputanost koju ovaj problem stvara u svakodnevnoj komunikaciji. Ja necu da ulazim u pricu o zdravlju, posljedicama po zdravlje jer znam da to ima vrlo malo efekta, svi znamo da nije zdravo imati pokvarene zube ili biti bez zuba, ali to nece smanjti ni jedan gram strah od zubara. Ali da skratim, prosto cu vam reci svoj recept uspomoc kojeg sam prevladao strah. Ustvari nije ni malo moj, on je nasao mene a ne ja njega. Kako? Slucajno? Po nekoj promisli? Pojma nemam, ali je dosao i to u nimalo ocekivanom trenutku.

 

Nevezano za problem sa zubima upoznao sam Zorana, ustvari upoznali smo se preko njegove supruge koja se interesuje za umjetnost. U komunikaciji shvatili su da imam problem sa zubima koji sam krio, ali profesionalcima to nisam ocigledno mogao skriti. potpuno precutno su razumjeli sve probleme i pozadinu, komplekse, strahove, stid... Potpuno nenametljivo su mi dali do znanja ako imam neke probleme da dodjem. Znali su da imam ali su to definisali tako. U stvari kad malo bolje razmislim postupali su sa mnom kao sa djetetom, sto je zaista glupo ako imate 47 godina, ali definitivno to je bio obrazac koji je imao pravi efekat. A to je kad shvatite da sve svoje strahove i probleme proizasle iz straha dajete u ruke ne nekom izvodjacu radova, vec covjeku koji te razumije i uvazava. Da ne budem sad iskljuciv; naravno da je veliki broj zubara ljubazan, to je sasvim prirodno ako hoce da imaju pacijente, ali ovdje nij rijec o toj ljubaznosti, ovdje je rijec o istinskom razumjevanju, do cega smo naknadno i dosli u razgovoru, i evo sad mogu reci da sam stekao prijetelje iz donedavno najomrazenije branse.

 

Prvo sjedanje na stolicu, necu da pretjerujem ali strah je bio manji sigurno 90 posto od ocekivanog, ocekivani je bio u granicama prosjecnog mucenja u srednjivjekovnim zatvorima. Ocekivani prvi bol od anestezije je ostao u ocekivanju, i to je jedino sto sam jedva osjetio, ostalo je bilo u skali bola do 10, 0. Nula! Bukvalno nula! Mislim da mi je taj dan brusio i popravljao 5 zuba i 5 izvadio, dakle 10, i nista se nije desilo ni u naznaci od svih onih mojih dugogodisnjih strahova. Prosto mi j rekao, lezi i ne brini. I zaista, lezao sam i prestao da brinem. Objasnjavao mi je sve sto ce sljedece da uradi, da vam pravo kazem, prestalo me je i zanimati, samo sam osjecao neiskazivu srecu sto sam tu gdje jesam, i sto napokon pocinjem rijesavati svoj dugogodisnji problem.

 

Da skratim, sada sam pri kraju. Uskoro trebam dobiti nove zube. Svi poslovi oko brusenja su zavrseni i, izvinite, donedavne kolege po strahu, zaista smo budale sve ove godine. Iskreno ne bih se ni sada odvazio sjesti na neku drugu stolicu osim Zoranove, i zato vam mogu slobodno reci, ako imate problem koji sam i ja imao, dodjite kod Zorana i rijesite ga. O tom kakav je profesionalac i strucnjak procitajte negdje drugdje, vjerovatno ce biti I tih informacija na sajtu. Ja necu sa tim da se bavim. Ja sam vam htio ispricati samo pricu o covjeku koji nije izvodjac radova, vec covjek koji ce samom svojom pojavom i stavom ugasiti vas strah i rijesiti vrhunski ono sto je najvaznije - vas problem.

 


Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me