forexport

04 Jan, 2016

Na krovu Europe

— Autor forexport @ 16:38
Mislio sam da sam bio na najvišem vrhu Europe, ali kada sam to išao provjeriti na wikipediji ispalo je da u mom znanju ima prilično rupa. Mont Blanc, o kojemu ćemo u nastavku pričati, bio je smatran najvišim u Europi, ali kako se Europa širi do Urala, u stvari je tek drugi po visini; najviši je Elbrus koji se nalazi u Gruziji, čini dio planinskog lanca Kavkaz i visok je 5642 m. Mont Blanc, ili kako ga italijani nazivaju Monte Bianco, je visok 4809 metara (prema zadnjem mjerenju iz rujna 2015.) i znatno je niži od onoga koji drži primat.

Prošao sam kraj Courmayeur-a, poznatog talijanskog mondenog skijališta i nakon otprilike 5 kilometara se našao u području žičare koja će me odvesti gotovo do vrha Europe. Skyway Monte Bianco, kako se sama žičara naziva, dovršena je i otvorena za javnost u ljeto 2015. godine. Ja sam tu nakon nešto više od pola godine da uživam u onome što ona nudi. Prvi problem je parkiranje auta. Semafor mi kaže da na površinskom parkiralištu nema mjesta i tako ulazim u silos. Mrzim silose zbog uskih rampi gdje nikada nisi sigiran da li ćeš očešati branik ili kotač. Ali ovo je nova građevina i uspon je ugodan zbog široke ceste i malog nagiba. Mjesta ima u izobilju. Parkiram, uzimam ranac, kapu i rukavice i upućujem se prema blagajni da bih kupio karte za uspinjaču.

Dvadest minuta u redu i napokon mogu potrošiti 40 eura za kartu, normalno povratnu. Neki kupuju sam za jedan smjer, sa sobom nose skije i s njima će se spustiti nakon završene posjete. Još isto toliko u fili za ući u kabinu i konačno se kreće. Kabina može primiti nekih 30 – 40 osoba i dok se penje, okreće se oko vlastite osi. Tako svi mogu baciti pogled na sve strane i vidjeti što ih okružuje. Krenuli smo negdje s 1300 metara i stižemo na međustanicu koja je pozicionirana na 2173 metra nadmorske visine. Ovdje se tek vide prvi tragovi snijega. Prema dole gotovo ništa. Prebacujemo se u drugu, istovjetnu kabinu koja će nas odvesti do vrha i tamo stižemo u nekih 10 minuta. Nalazimo se na 3466 m.n.v. Izlazim na panoramsku terasu koja je ujedno i krov strukture (ipak sam bio na nekom krovu). Prvi osjećaj je hladnoća. Iz doline smo krenuli s nekih deset stupnjeva iznad nule (ova zima, bar za sada, je izuzetno topla) a ovdje pokazuje minus 15. Brrrr!

A zatim me obuzima ljepota onoga što se nalazi oko mene. Ovdje je sve pod snijegom. Kružim pogledom za 360 stupnjeva i pokušavam shvatiti gdje je Mont Blanc. Vidim samo jedan jako karakteristični vrhunac; poslije će mi objasniti da se radi o Zubu Diva (na video  se vidi malo prije 40. sekunde). Pregledavam terasu u potrazi za nekom vrstom putokaza koji bi mi pokazao smjer  najvišeg vrhunca; često se nalazi na raznim vidikovcima, ali ovdje ne postoji ništa takvo. Pitam ljude okolo i ustanovljavam da ni oni ne znaju u kojem smjeru gledati. Na koncu nalazim grupu koja mi sa sigurnošću pokazuje cilj. Zaustavite snimku na 4. sekundi i Mont Blanc je onaj najviši s desne strane (dva su gotovo iste visine); uz to je i najbjelji, s najviše snijega. Izgleda kao da se može dotaknuti rukom, ali je u stvari udaljen preko kilometra u visinu i nekoliko kilometara u daljinu.

Nakon što sam pogledao ono zbog čega sam došao, ragledam detaljno panoramu i uživam. Da vam je ne prepričavam, pogledajte video zapis. Liftom se spuštam nekih stotinjak metara na plato koji se nalazi pored povjesnog planinarskog doma Torino, izgrađenog davne 1898. g. Zajedno s desetcima drugih turista upuštam se u šetnju po platou u smjeru ledenjaka koji se plavi pod sunčanim zrakama. Dan je sunčan i vidljivost je perfektna. Zrake sunca griju, ali je jako hladno; nisam navikao na ovako niske temperature. Nakon sat vremena sam ponovo unutar građevine. Vrući čaj, odmrzavanje promrzlih udova i pogled kroz prozor na visove koji me okružuju i koji strše iz oblaka kao otoci na uzburkanom moru.

Silazak do prve postaje gdje je puno toplije. Sendvič i pivo na osunčanoj terasi. Puno njih je u kratkim rukavima, ali ja nisam toliko hrabar. Silazim u podnožje, plaćam parking i krećem prema obližnjem mjestu, uvijek u Italiji, koje ima potpuno francusko ime: Pre Saint Didier. Popodne i večer ću provesti u tamošnjim termama na otvorenom. Kombinacija toplog i hladnog, istovremeno.


Komentari

  1. Smrzla sam se gledajući. Hvala ti što si ovu lepotu podelio s nama.

    Autor sanjarenja56 — 04 Jan 2016, 20:09


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me