forexport

Jednolikost

— Autor forexport @ 14:41

Proučavajući moja djela koja se upisana ovdje lako je primijetiti dvije stvari. Svake godine dvije kreacije: jedna zimska i jedna ljetna. Tako i treba biti, po prvobitnom planu koji sam si zapisao kada sama otvorio Forexport. Već sam negdje i objasnio razlog ove učestalosti: nisam ja tu da bi se hvalisao s mojim životnim pothvatima ili da bi dobio Nobelovu nagradu za književnost. Stvar je puno banalnija: sve ovo postoji i ide naprijed zbog novaca. Netko je ostao iznenađen ovom izjavom? Ovdje se ne vidi nikakav reklamni natpis ili nešto slično što bi moglo potvrditi prethodnu izjavu. Istina! Ova je sve indirektno, to jeste služi da bi neka druga mjesta mogla donijeti koju lipu i kunu. Učestalost s kojom se ažurira utječe na ocjenu i konačnu vrijednost nekoga mjesta, a to mjesto, opet na indirektan način prenosi vrijednost na druge stranice koje su povezane. Ako te ne zanima, sigurno nisi ništa razumio i koga briga. Ako znaš o čemu govorim, onda slijedi moj savjet jer je sigurno koristan.

Kada završim jedan paragraf, iskopiram ga i ubacim u jednu aplikaciju koja vrši jezičnu kontrolu teksta. Sve ono što nije dobro je podcrtano crvenom valovitom crtom. Prethodni paragraf je izgledao vrlo komunistički. Nevjerojatno je koliko grešaka uspijem počiniti u tako malo riječi. Osnovna, konceptualna greška koja se vrlo često ponavlja jeste zamjena slova u riječi: prvo upišem slovo iza, a zatim ono ispred. Radi se o niskoj razini koncentracije, jer mozak nije u potpunosti povezan s prstima koji tipkaju slova. Pričajući s drugim ljudima, otkrio sam da dosta njih čini istu pogrešku kao i ja. Za sve je kriva tehnologija. Znajući da imaš instrument koji će prekontrolirati ono što si napisao, više se ne trebaš pouzdavati u sebe, pa pišeš onako, previše opušteno. Problem je što neke greške aplikacija ne može vidjeti: pogriješiš riječ, ali ona koju si napisao postoji, pa je software prepoznaje kao ispravnu. Ovaj je prošao bolje: prvo sam ga pročitao i popravio, a zatim prešao na automatsku kontrolu.

Još imam sjećanje na upravo protekli godišnji odmor, a i po koju posljedicu: jaku prehladu. Najgora stvar je kašalj: koji puta, kada me ozbiljno uhvati, mislim da će me rasturiti. Kupio sam neki sirup, uzmem koju žlicu meda i nastojim što manje pušiti. Evo, to je problem. Supruga je svakim danom sve alergičnija na moje pušenje. On ne priznaje prehladu; za kašalj je krivo pušenje (djelomično ima pravo, ali to važi kada nisam prehlađen). Ja nastojim nešto napraviti, ali nemam podršku s njene strane. Ona jednostavno misli da od danas do sutra trebam prestati. Nedavno sam kupio i elektronsku cigaretu koju kombiniram s onim normalnim, pa sam zadnja dva dana na pola paketa na dan. Prije toga sam bio na nekih 15. Problem je što sam se jako opustio na godišnjem i vjerojatno stigao i na paket i pol na dan. A uz to sam se i prehladio, i to prilično. Prespavali smo dvije noći u Lici i bilo je prilično hladno, a ja nisam ponio topliju robu. Ali glavni problem je bio u Splitu, gdje sam se doslovno smrznuo i uhvatio ovu boleštinu koje se ne uspijevam na brzinu riješiti.

 

Invazija na splitske plaže

Moj bratić, jedini od rodbine s kojim održavam neki bliži odnos, je kupio stan u Splitu; inače stanuje u Švedskoj. Skočili smo kod njih, prespavali jedno večer i dan nakon toga se vratili. Posjeta koja je trajala malo duže od 24 sata. Kada smo došli prvi zadatak je bio vidjeti novi stan. Sve je stvar ukusa (mene ne oduševljava), ali sam siguran da su previše platili. Cijene stanova u Splitu su otišle u nebo jer je svaki dan sve više turista i ljudi iznajmljuju smještaj. Iz tog razloga se više ne radi samo o stanu, nego se računa da je to potencijalni izvor zarade, kao Forex, i zbog toga vrijednost ide do neba. Nakon ručka smo prošetali nekih 45 minuta do jedne plaže; sve se događa u zoni Poljuda, ispod Marijana. Ostali smo do pred zalazak sunaca i već se digao neki hladni vjetrić. Ja sam ih sve pozvao na večeru, pa smo tako završili u obližnjoj marini. Od nas 4, troje pušimo, pa smo sjeli na terasi. Nakon pola sata sam shvatio da je pretjerano svježe a uz to sam bio i loše obučen: kratke hlače, kratka majica i japanke. Predložio sam da uđemo unutra, ali je moj prijedlog bio odbačen. Nisam htio kukati kao stara baba i vikati da mi je hladno, pa sam se tako jako prehladio. Koji puta je bolje biti stara baba i ostati zdrav.

Tako zadnjih dana spavam u dnevnom boravku. Najurila me je iz spavaće sobe. Ima i pravo, jer od mog kašljanja ne može spavati, pa zašto bi me onda trpjela. Kažem, dajem joj za pravo, ali mi ne daje nikakvu psihološku podršku u smjeru da se popravim i da prebrodim određene poteškoće. Ja nastojim biti pošten i vidjeti stvari na objektivan način. Neko drugi na mom mjestu bi se vjerojatno zainatio i tu bi ispao van veliki okršaj. Ovo toliko o mom zdravstveno stanju i naporima da se to prebrodi. Još da izaberem koju fotografiju i to bi bio kraj. Umetnuti koji sliku poboljšava estetski izgled, a koji puta i to uzimam u obzir. Nisam veliki grafičar, ali malo boje osvježava pogled.

 


Powered by blog.rs