forexport

17 Sep, 2020

Novosti iz svijeta i okolice

— Autor forexport @ 12:57

Prelistavam blog i na desnoj strani vidim popis postova i datume kada s isti postavljeni. Prvi je iz prosinca 2011. Trepneš okom, popiješ dvije pive i već je prošlo skoro deset godina. Moram se sjetiti kada mu bude rođendan, ali skoro pa bih odmah počeo zahvaljivati. Znate ono kod premije Oskara: na prvom mjestu želim zahvaliti ženi koja je podržala sve moje napore i koja je strpljivo podnosila moja dugačka odsustva od kuće zbog snimanja filmova, i tako dalje (producente, scenarista i ostale ću izostaviti). Tako bih se ja zahvalio Vladimiru koji me je inspirirao i potakao da otvorim ovaj blog. U početku je bio i glavni autor članaka, ali se je onda s vremenom morao posvetiti svojim poslovima i svojoj umjetnosti, pa sam ja hrabro nastavio. Moj doprinos, u odnosu na njegov, nije mjerljiv, ali dajem najbolje od sebe, ono što mi je priroda dala kao talent za pisanje. Pročitao sam ovaj paragraf od početka i rekao bih da priroda nije bila jako darežljiva prema meni, u smislu pisanja.

Iskoristit ću priliku da se nadovežem na prethodni članak vezan za IQOS. Danas je točno godinu dana da sam ga kupio. Čudno je da se netko sjeća takvog nekog, nevažnog datuma. Razlog je taj što sam krajem prošlog mjeseca imao problema s uređajčićem. Svjetlo (led dioda) koja treba biti bijela, je bila crvena jer se nije punio. I kada bih uspio da ga napunim, pušenje je bilo vrlo neobično i potpuno nezadovoljavajuće. Stick cigarete je na kraju bio izuzetno mekan, za ne reći mlohav. Izgubio sam dva dana dok nisam našao račun. Tamo sam vidio datum kada sam kupio spravicu i ustanovio da sam još uvijek u garanciji; traje godinu dana. Otišao sam do mjesta gdje sam ga kupio (na željezničkoj stanici) i tamo su mi bez ikakvih problema zamijenili dio u koji se umeće heets, onaj koji zagrijava duhan. Punjač je bio u redu. U tom periodu, kako stvar nije funkcionirala, kupio sam i dva paketa običnih cigareta i popušio ih. Grozno. Bolje nego ništa, ali nakon ovog iskustva mogu definitivno potvrditi da je IQOS puno bolji i da ga nakon jednogodišnjeg iskustva mogu i dalje iskreno preporučiti.

Da li vas zanimaju novosti koje su se dogodile od prošlog članka? Nemate izbora! Ja sam odlučio da ću ih iznijeti pa ćete ih morati pročitati. Opcija postoji, ali vam je ne preporučujem. Izgubit ćete važne informacije iz mog života. Na početku ožujka (treći mjesec), kod prethodnog javljanja, govorilo se o nekom virusu. Već je bio osnažio i počeo zabrinjavati ljudi, ali ne pretjerano. Onda je u sljedećih par tjedana eksplodirao. Panika posebno u Italiji; tamo je bilo daleko najgore. Činilo se kao da ih bog kažnjava jer je svu boleštinu njima poslao. Polovinom tog mjeseca moja firma je odlučila da se prikloni modernim vremenima i da nas sve ostavi da radimo od doma. Čudan osjećaj, bar prvih dana. Ne moram se dignuti i uzeti vlak: sat vremena uštede. Ma što govorim; dva sata. Treba se i vratiti s posla. Obitelj je odlučila da je moje radno mjesto u kuhinji. Tako im ne smetam (previše) dok sjede u dnevnom boravku i tipkaju po njihovim mobitelima. Firma je stavili online jednu anketu da vide kako se zaposleni odnose prema novim uvjetima rada. Preko 85% je bilo zadovoljno. I ja sam bio, i još uvijek sam zadovoljan ali ne ulazim izneseni postotak jer nisam ispunio anketu. Odmah sam se ulijenio (nije da sam u normalnim vremenima najvredniji čovjek na svijetu), pa mi se nije dalo ispuniti upitnik.

Druga velika novost od prošlog javljanja jeste da smo se preselili, iz predgrađa u grad. U suprotnosti  s onim što je postao trend zadnjih mjeseci i čiji je uzrok ova pandemija. Ljudi u svijetu bježe iz velikih gradova i sele se u predgrađa, pa i još dalje. Tamo se osjećaju sigurniji jer je gustoća naseljenosti puno manja. Kako ih sve više radi od kuće, niti transport više nije problem. Recimo ipak da je najveći dio radnih mjesta po gradovima. Uz to su pronašli i druge prednosti. Čišći zrak je dobar za zdravlje, a kažu da zagađenje pomaže prenošenju virusa. Živjeti u prigradskim naseljima, u puno zemalja, košta znatno manje jer su porezi na kuće puno niži. Eto, tako sam ja u ovom pogledu antiprotivan. Oko preseljenja smo imali puno sreće. Stan smo kupili, odnosno dali predujam, još prethodne godine. Uspjeli smo prodati stari apartman malo prije nego što je epidemija planula. Kada je uveden lockdown, tržište nekretnina se je praktično zaustavilo. Nije bilo više onoga: dragi, idemo pogledati onaj stan jer mi se čini da je baš ono što tražimo. Svi zatvoreni po kućama s minimalnim izlascima, za nabavu najneophodnijih potrepština.

Pogled na grad i okolne planine s mog balkon aperitiv bara

Sada vam moram opisati i kako se osjećam u novoj okolici i kakvo je novo prebivalište. Zona je periferna s jako puno zelenila i to je ono što mi se dopada. U gradu si, ali kada pogledaš s balkona ili se prošetaš, čini ti se da si u prirodi. Pogled s balkona je spektakularan. Na zadnjem smo katu i ispred nas nema nikakve građevine. Kao da smo na nekom vidikovcu. Dolazi mi ideja da otvorim neku vrstu bara s pogledom, onako na divlje. Dvoje, troje ljudi popodne, prije zalaska sunca (tako mogu u njemu uživati), na aperitiv i dvije stvari za grickanje. Ništa posebno, ali ekskluzivno. Vjerujem da bi se našlo ljudi koji bi potrošili koju paru na ovakvo iskustvo. Ja sam prve među njima kojem se sviđaju neobične stvari. Evo, na kraju sam. Još mi je ostala samo jedna stvar: moram izmisliti naslov ove priče, ali vi ste ga već vidjeli. Sada ću zapaliti jednu, od onih tehnoloških, i šetati gore, dole po dnevnom boravku u nadi da će mi doći neka dobra ideja. Lampica se upalila. Sada još da nađem jednu lijepu fotografiju. Najviše mi se je dopala ova s plavim nebom pokrivenim s bijelim oblacima. Skineš oblake i magija odmah nestane. Na slici se ne vidi, ali se u daljini vide i planine. Tako odmah pravim propagandu za moj balkon aperitiv bar. Pozvani ste! Cijena? Prava sitnica! Dogovorit ćemo se.


Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me