forexport

Pod svaku cijenu

— Autor forexport @ 23:18

Danas sam ukapirao da sam zavrsio sve slike za izlozbu. Ima svasta, i prosjecnih i promasaja i dobrih, i sve cu ih izloziti iako to nije pametno. Najvise me muci jedna stvar, a to je recimo da mi se skoro redovno desava da za one koje mislim da su osrednje, ili cak ispod tog, ljudima se dopadaju, dok upravo one koje sam uvjeren da su dobre prolaze skoro neprimjeceno ili zavrse sa nekim eufemizmom kao komentarom. Sa tom mislju sam danas i zavrsio posljednju predvidjenu za narednu izlozbu, i evo sam mogu i reci, ako Bog da bice u 10. mjesecu, samostalna, i nece biti prodajna da ne bi ispalo da ovdje kenjkam i mobilisem eventualne kupce.

Dvije pune godine skoro svakodnevno provodim sate i sate u radionici, slikam, preslikavam, pizdim, pa onda se radujem, sumnjam, pa vjerujem, gotovo da sam napravio neki svoj izolovani svijet u te dvije godine, i sad je dosta, umoran sam i nemam vise sta reci u ovoj seriji. Naslucujem drugu fazu, gdje joj vidim poneku naznaku u zadnjih desetak slika, ali ne znam jos nista, ni kako cu ni da li ce me to drzati, sto nisam znao ni kad sam ovu zapoceo. Jedino mi je pomalo zao jedne slike koja nece biti u postavci, inace i najveca medju slikama, ali toliko me ispizdila sa svojih 240x160 cm, gdje je staviti, kako je transportovati, zajebavao kuma da mi je vozi kombijem na neke salone, kasnije opet rodjake da je stave na zid mada ih je vjerojatno zivcirala, i prodao sam je neki dan, ispod cijene ali ipak ne toliko ispod da bi plakao za njom.

Seriju sam zavrsio ustvari sa jednom intervencijom na vec postojecu sliku, nazvao sam je - pod svaku cijenu. Ne znam sigurno zasto, ali vjerojatno zato jer sam sit, i muka mi je od kenjaza koje svaki dan slusam i citam i gledam. I to pod svaku cijenu mi se dogodilo kao neki urlik istrgnut iz toka tisine razmisljanja, o tom koliko je sve otislo daleko od nas samih, koliko ne razumijem neke stvari koje se pod svaku cijenu rade takove da bi bile u trendu, prilagodjene, po meni prilagodjene nicemu, a ponajmanje ljudima. Estetski fenomeni, kao da smo svi mondrijani i ne znam ti tko, pa je dovoljno samo ocistiti sve i eto, to je to. Znam da sad pretjerano kenjam, al to i inace cinim pa kad sam vec poceo da budem dosljedan. Nije valjda nitko lud da cita ovoliko teksta, a meni je zao da brisem kad sam vec ovoliko pisao.


Auspuh

— Autor forexport @ 11:41

Opet sam ovdje gdje se ne vide zvijezde, kad sam bio predzadnji put kod Vladike nesto smo pricali ili bolje receno on pricao a ja 90% vremena obradjivao odgovore u glavi da ne lupim neku bezobrastinu onako iz navike i rece... da dA Bog da nestane struje pa da ljudi zapaze jedni druge. Parafraziram pomalo, ali to je sustina. Poznajem 3 covjeka koji nemaju mobilni telefon, jedan je star i nema ga ustvari 'ko zvati, a drugi je mlad i vjerujem da je duboko osvjestio mane te naprave nasuprot prednostima, treci, tj treca mislim da ne zeli da propusta kroz glavu em valove. Na cigarama pise, pusenje ubija, steti okolini, ovo ono. Na niti jednom brendiju ili rakiji ne pise da alkohol isto ubija, em po cestama, em jetru, em mlati djecu i zene, ostavlja bez posla, braka... i tako beskonacn spisak cudnovato isprepleten sa interesima.

Sto ne stave na tv shop oznaku ispod pola ovog sto pricaju nema veze sa istinom, super sjecko je odrezao vise prsta nego inkvizicija ili vodootporni aparat za brijanje pije vodu kao spuzva. Poluistina je u svojoj sustini laz i nekako cak i bez visoke inteligencije dodje se do spoznaje da zivimo okruzeni lazima, to jeste da je ovaj svijet manje vise sazdan na lazima i onda smo i mi dio lazi. I godinama unazad, ne zato jer sam neki veliki istinoborac ili pravednik, vec zato jer znam da u onom sto radim ne mogu ljude slagati, a da usput ne slazem i sebe.

A umijem to, gledam recimo slikare koji dobro slikaju, znaju zanat, ali isto tako sve to koriste da se dodvore onom djelu populacije koja je platezno sposobana da to kupi i kad se to dobro upakuje zaista djeluje ok. Radio sam i sam to godinama i sve sam prodao i sad shvatam da je u slikarstvu najmanja satisfakcija novac, nikako nebitna ili nepotrebna, ali najmanja ako govorimo o slikarstvu a ne o biznisu. Spremio sam materijal za izlozbu, dobio sam i prostor i termin i imam uzasnu tremu. 

Svaki dan se preispitujem satima da li sam se ispostovao, manje da li sam ispostovao norme, jer vise nisam siguran da norme uopce i postoje. Ucini mi se ponekad da je sve toliko daleko otislo od covjeka da je vecini gotovo neprepoznatljivo, da je sve vise na nivou dosjetke nego kreacije u smislu pozadine nastanka i zaista se osjecam jako usamljenim. Eto, htio sam napisti nesto, vjerojatno tipa, ustah i sad idem krpiti auspuh i nekako mi pobjegose misli u ovom smjeru. Odoh sad popiti lexilium.

 


Kada nadjem cup, naslikacu sliku

— Autor forexport @ 13:23

Sasvim sam siguran da svatko nosi kroz zivot neku stvar koju ne moze realizirati, a u stanju je i zna, doduse to jeste kontradiktornost, jer ako moze, trebalo bi i da je i u stanju. Vec petnaestak godina vucem jednu sliku u glavi, tocnije od 1998 godine kad sam napravio prvu skicu, kasnije sam jos ponesto dodavao, ali nista bitno. Par puta sam pokusavao to zapoceti kompromisno i odustajao bih vec na startu; prosto znam da je kompromis nemoguc. Ne pricam o nicemu bitnom, tek o jednoj slici, i dok ovako sjedim i gledam ove oko sebe, imam neku vrstu tuge sto ne mogu da zapocnem tu. Cak sam je u stanju potpuno vizualizirati, ne do detalja, ali kao kad gledam na daljinu sa naocarima za blizo. Kad sam usao u ovaj prostor prvo sam izmjerio frontalnu duzinu, vjerojatno podsvjesno, da bi ustanovio da li ta slika moze uci u ovaj prostor. I ne moze, fali 30 cm, posto ona mora biti 4 metra za 2,5m. Razmisljao sam i da je podjelim na 3 djela, cak i na 6, ali to mi se ne dopada, iako bi za ovu u komadu morao napraviti blind ram od balvana i bila bi teska 50 kg, uostalom ovdje i nemam gdje nabaviti platno tih dimenzija i debljine, bez da se sije, tako da mi sve to stoji tek kao frustracija, nista manja od te sto sam proracunao da bi mi za izradu te slike trebalo 1 do 1,5 godina bez da ista drugo radim, a to je nemoguce.

Znam jos neke ljude koji imaju slican problem, i uglavnom cujem, kad se sve slozi onda cu, medjutim malo kad se sve moze sloziti da bi covjek dobio slobodu od svega i mogucnost da se posveti samo tom, pogotovu kad je rijec o necemu sto moze biti van svake financijske logike, sto kako god okrenemo je upravo i preduvjet za slobodu te vrste, i tako u krug. Prije 2 godine sam osmislio i drugu varijantu, 2,8 m x 1,80 m, i tu mi figure ne bi bile u prirodnoj velicini, ali bi se moglo izvesti gotovo u cjelosti to sto sam zamislio, ali opet nista, vecina slikara koji zive od tog znaju dobro da osim onog sto vole raditi moraju raditi i pizdarije, tipa sumice i jelene. Ako hoce uzeti neku paricu, malo je onih koji funkcioniraju, a da rade samo  ono sto vole, ukoliko to samo po sebi nije ili jako dobro ili su poznati, ili prosto vole raditi komercijalne stvari. Pricao sam o ovom sa ljudima kad bi se zapodjenula tema o slikanju i mislim da nitko nije shvatio o cemu je rijec, logicno je zeljeti oploviti svijet, imati hamer, a ja zelim samo 1,5 godinu slobode da naslikam tu jebenu sliku. Eto potrosio sam pauzu slikanja da ovo napisem.


Sa zakasnjenjem

— Autor forexport @ 00:07

Evo, ja sam tipicni primjer predstavnika nebeskog naroda, a do tog sam dosao prostom analizom, em sam srbin, em nisam nisacim zadovoljan na  planeti Zemlji. Prvo i najstrasnije je to sto zaludno setam godinama ispred srednje medicinske sa zavrnitim rukavom da se vidi sat. I tako redom sve gore od goreg... Medjutim danasnji dan je ipak poseban za sve nas nezadovoljnike, preciznije, sutrasnji dan... Nasi susjedi, tj ja, eto jos jedne potvrde da sam iz neke druge dimenzije, posto sam ujedno i susjed sam sebi, elem, hrvatska sutra ima zadatak da neuspjesno pokusa reci ne EU, a posto jos nije upropastena teorija relativiteta, da, ne, dodje ga na isto, tako da o tom i nema sta da se kaze posebno. Recimo, ja bi volio da HR udje u EU, prosto zato jer me bas briga, a ionako imam obadva drzavljanstva i jedno od Evropske Unije bi mi dobro doslo, posto srbija nece uci tamo jos 300 godina.

Neki ce reci, gle seronja, gleda samo svoj interes, i nekako ga tako i dodje, posto sam skapirao da svi veliki nacionalni interesi zavrse sa picvajzom i puskaranjem i onda opet dodjemo do tog naseg malog licnog interesa koji  jedino ima smisla. Cak sam i osmislio kako da izvucem korist iz tog; naime cim hr udje u eu, ja cu je tuziti  tim tamo sudovima pravde da me zivcira. I traziti odstetu za to, spisak zasto me zivcira necu objaviti ovdje jer ce mi  garant svi zdipiti ideju. Da, trazit cu i nacionalnu penziju, i neko ordenje ili tako nesto slicno.  Da skratim, sutra je referendum, a ovaj moj tekst ce procitati garant bar petoro ljudi, sto znaci da je moj utjecaj na javno mnjenje ogroman. Ovim putem pozivam sve zainteresirane i nezainteresirana da me podmite da stanem na njihovu stranu i promjenim tokove istorije, pa cak i povijesti u njihovu korist.

68 me nitko nije pit'o da uđem u sfrj, pa uđo, onda me nitko nije pit'o da izađem, pa izađoh, pa me opet nitko nije pit'o da udjem u hrvatsku, pa udjo, onda opet bez pitanja uđoh u krajinu, pa opet izađoh, pa uđoh u srj, pa izađoh i otuda bez pitanja i obreh se u sicg, gdje isto izađoh, pa uđoh u srbiju, pa u hrvatsku,  pa sad evo cekam da udjem u eu i to dva puta, i sve u svemu bas sam se naulazio i naizlazio pravo, a da me nitko nije pit'o retoricko pitanje: kako ostvariti penziju na ovaj seksualni staž?


Dok razmisljam da prestanem pusiti

— Autor forexport @ 16:54

Rijetko se zapitam, prosto ne stignem od svega sto mi je nametnuto kao, moras , trebas, stici, pozuriti, odraditi ili prosto prezivjeti, u ovom ne bih rekao ni vrtlogu, jer gotovo se nista i ne krece, rekao bih da su stvari postavili tako da mi moramo trcati do njih, a da je sve to polumrtvo u svojoj sofisticiranosti, a mi obicni preletaci sa iluzije na iluziju kretanja nas ka necemu, u necemu. I jos usput to zovemo i zivotom, i karijerom. U vecini tih uspjeha ostaju neki binarni zapisi, neotporni na magnetne sile koje nesumnjivo prijete da u trenutku nestane sav nas trud .Nedavno sam ostao bez otprilike 300 blogova na nekom sajtu. Pisao sam to godinama, naravno, vjerovao sam serveru, hostingu, domenu i svemu sto je cuvalo to moje malo bezvrijedno blago. Danas sam gledao slike Miljenka Stancica, imam i monografiju, i svaki put kad naletim na neki cavao i pocnem da se ispuhavam, nekako mi je on taj kojeg zelim pogledati. Prvi put sam kao dijete vidio neku njegovu sliku, mislim da se zove dorucak ili slicno, magarac za stolom sa puzevim rogovima, nije mi nikad bilo jasno sto je to, vjerujem da je dio igre, ali i nebitno, mogu je gledati bez misli satima, valjda je to to!? Odnedavno svi smo pametni, skoro sve znamo, doduse dok ima struje ili drzi baterija na laptopu, telefonu, mozda je to i dobro, ako vec koristimo tek 10% mozga, nije lose da to ne popunjavamo stocim, ako vec silicijumski listici to mogu umjesto nas. Tih 10% moze da se popuni linkovima i dobit cemo skoro 100% iskoristenje, doduse sa izmjestenom bazom pameti. No tko mari, i veceras ce biti zanimljivih vjesti kako se tamo negdje kasape, zgrozicemo se nad okrutnostima nad mackama i psima, popiti pivo od nervoze sto je neka velika nepravda ucinjena tamo negdje nekom, ili cemo prosto gledati pink. Sve vise vjerujem da je Bog pretjerao kad nam je dao i tih 10% na koristenje.

Dok sam razmisljao o akademiji imao sam ljude oko sebe koji su dijelili slicna interesovanja, kasnije tokom studija i poslije isto sam bio okruzen manje vise ljudima koje je umjetnost na ovaj ili onaj nacin interesirala, i moja procijena je bila da mnostvo ljudi interesira umjetnost. Medjutim, sticajem okolnosti pocinejm prije 15 godina raditi posao koji je na neki nacin vezan za umjetnost, ali ljudi sa kojima suradjujem nisu ni na koji nacin, tada dolazim do zakljucka da eto taj soj ljudi nije zainteresiran, i mislio sam da je to endemicna grupa. Medjutim, pocevsi koristiti medije ovog tipa, shvatim da ima samo jedan mali broj ljudi u neselektivnoj populaciji koje to interesira, mada sam i sam isao putem da stvaram komunikaciju na osnovu interesovanja. Kasnije dolazim do poraznog podatka, da jedva 0,5 % ljudi ima ovakvo ili onakvo interesovanje za to, a konzumenti se svode jedva na 0,1%,sto znaci, po svim statistikama, od umjetnosti se moze samo umrijeti od gladi. I zato ako uhvatite djecu da slusaju neke tamo filharmonije, crtaju kad ne moraju,... udrite ih!


Paradajz

— Autor forexport @ 17:03
Danas sam shvatio da su mi upropastili paradajz, mislim da su to ucinili oni zlotvori agronomi il kako se vec zovu, a ponajvise zaharije trnavcevic. Kad sam bio dijete mislio sam da je paradajz voce, tako nekako mu je i  ime, ali nije stvar u tom sto sam mislio, vec mi je paradajz zaista vise imao okus voca nego povrca. Dolazio je odnekud iz dalmacije, ne prevelik, ne precrven, ali kad bih ga uporedjivao  sa necim po intenzitetu okusa i mirisa to bi bila jagoda.Znao sam pojesti po kilo paradajza kao jabuku i onda odjednom se pojavio neki veliki, crveno ofarbani paradajz sa okusum trulex krpe i mirisom bundeve, zaista je bio ljepsi za vidjeti. Vrijeme je prolazilo i sve sam mislio da je to zbog previse kise, ovog onog, medjutim vraga, poceli su ih uzgajati pod nekim najlonima i ovi su nesretnici rasli i bubrili 3x brze, i jos ne samo to, vec je u pitanju bila sasvim druga sorta paradajza koja se brze tovi. Od tada nisam sreo svoj lijepi mali normalni paradajz koji sa zaslugom nosi ime rajskog voca.Mozda negdje postoji taj normalni paradajz, i molio bih da mi se javi ako ovo procita, bar da ga vidim. Inace sam sklon vjerovati da je svijet krenuo nizbrdo od kad su ukinuli moj paradajz. I bas me briga za 2012, nek se svijet strmopizdi gdje god hoce, jer kakav je to svijet gdje rajsko voce ima okus novina. 

Multipoliglotaminoza i poliglotopatija

Najnovija studija eminentnih americkih psihologa, psihijatara i socijologa dosla je do revolucionarnih otkrica u pogledu ljudskog mozga; naime, utvrdjeno je da poznavanje vise od jednog jezika ljude zaglupljuje za 5, po katelovoj skali, dok poznavanje 2 ili vise stranih jezika i 15, do 18 jedinica iste skale.To je utvrdjeno na osnovu izucavanja centara u mozgu zaduzenih za te operacije i ustanovljeno je da ti centri nemaju mogucnost prihvatanja informacija na vise jezika, i sistemom prelivanja opterecuju centre koji direktno umanjuju inteligenciju poliglota, pojednostavljeno objasnjavajuci, dok su u pitanju vrlo kompleksne mozdane funkcije. Sljedeca stvar vezana za poliglote je umanjena potencija, iz istog razloga, to jest neprirodnosti poznavanja vise od jednog jezika.Najfrapantinija stvar u izucavanju je podatak da poliglote, pogotovo one koje poznaju drugu grupu jezika, primjera radi, spanac koji govori i japanski, je izlozen ubrzanom starenju 11% vise od spanca koji ne govori niti jedan osim materinjeg jezika. esperanto kao pokusaj univerzalnog jezika. Po ovim izucavanjima korisnika to jest poznavaoca istog moze cak trajno onesposobiti za obavljanje najprostijih misaonih radnji, tipa, odredjivanja lijeve ili desne strane.Opsezni podaci ce biti objavljeni krajem ove godine i ocekuje se istovremeno program koji ce biti zaduzen za oporavak poliglota i njihovu rehabilitaciju posto ce biti tretirani kao osobe sa poremecajem licnosti. Predvidjena je i hospitalizacija za slucajeve koji znaju vise od tri strana jezika.

 


«Prethodni   1 2

Powered by blog.rs