Proslave
Ja radim, a supruga je nezaposlena već više od trideset godina. To što ne donosi doma plaću nije problem jer ja relativno dobro zarađujem i novaca nam u biti ne nedostaje; u dobra vremena, kada sam uspio zaraditi jako dobro online, ostavio sam dio prihoda na stranu, "za stare dane". Bar se nadam da će to što sam uštedio biti dovoljno jer me ova inflacija počinje zabrinjavati: "jede" mi teško stečenu ušteđevinu koju imam na banci i koja mi daje tu određenu financijsku sigurnost. Na globalni porast cijena u svijetu priključio se i stečaj nekih američkih banaka. To je glavna vijest ovih dan. Krenulo je s jednom, a sada smo već na pet. Uvjeravaju nas da se u Europi tako nešto ne može dogoditi, ali je već jedna švicarska banka u nevolji. I za puno drugih stvari su nam govorili da se neće dogoditi, ali smo već gotovo svi shvatili da kada nešto negiraju, to se na kraju ostvari. Ovih dana sam krenuo u operaciju podizanja jednog dijela gotovine. U stanu imam sef i to će postati moje skrovište za, ne daj bože, veliku financijsku krizu.
Da se vratim na problem odnosa s mojom suprugom. Ona je puno manje aktivna od mene i kada dođu subota i nedjelja ona bi da se negdje izađe, da se zajedno zabavimo. I ja volim da se zajedno zabavljamo, ali mi ne bi bilo krivo jedan od ta dva slobodna dana provesti doma, ne radeći ništa, buljeći malo u televiziju, čitajući neku knjigu, prateći tok nogometnih utakmica, i tome slično, bez obaveze i napora. Jučer je bila subota pa se je ona dogovorila s jednom prijateljicom da nas četvero, uključen i suprug od prijateljice, odemo na proslavu dana svetog Patricija, zaštitnika Irske. U jednom irskom pubu su organizirali feštu i tamo smo proveli cijelo popodne. Piva je bila dobra, a i irska glazba mi se dopada. Uz to smo plesali i irske narodne plesove, one grupne. Bio je tamo jedan pravi Irac koji bi nam prvo pokazao koreografiju, a zatim je kretala glazba uz koju smo plesali. Hajde da budem iskren i da kažem da sam se zabavio, ali ono što me je mučilo je bila činjenica da je i za dan iza, to jeste za danas, kada ovo pišem, bio predviđen poludnevni program.
Kćerka jednih naših prijatelja je napunila tri godine. Prijatelji su alternativni, pa su tako i njihovi prijatelji alternativni. Rekao bih da nas dvoje spadamo pod one normalne. Prema tome proslava je organizirana u jednom parku. Moram priznati da ideja nije loša. Vani si, na čisto zraku, djeca imaju gdje da se igraju i ne zanovijetaju roditelje koji mogu međusobno ćaskati. Svako je donio nešto za pojesti i popiti pa se je dijelilo. Probaš nešto od ovoga, pa onda od onog drugog. Bilo je tu svega, komadići pizze, malih sendviča sa sirom, riže zamotane u alge (rekao sam da su alternativni), a supruga je napravila slanu tortu od sira i tikvica s dodatkom mente. Ja ne volim tikvice i mentu, pa sam probao samo jedan komadić rekavši da je odlično, kako se to od mene očekuje. Ne sjećam se da sam vidio negdje kakav komad mesa ili salame: gotovo svi su vegetarijanci, moja žena je ovdje isključena, i svi idu na lekcije yoge; tu je uključena i moja bolja polovica. Našli smo se u parku u podne. Ja sam donio prijenosni hladnjaka s dosta limenki pive. Da bi shvatili kakav je bio nivo, reći ću samo da sam pola limenki vratio doma. To se u dobrom društvu ne može desiti.
Na stranu roditelji od slavljenice i još jedan par s dečkom od šest godina, druge osobe nisam poznavao. Pokušao sam da se malo uključim u razgovore, ali mi je bilo dosadno jer se pretežno pričalo o odgoju male djece, o tome kako im je u vrtiću ili u školi i slične teme koje sam ja već odavno apsolvirao. Tako sam nakon sat vremena izvadio iz hladnjaka drugu limenku, našao jednu slobodnu klupu i sjeo; u međuvremenu su me počele boljeti noge. Izvadio sam mobitel i krenuo da proučavam Forex da bih vidio kako se kreću pozicije za koje sam dao naredbu da se otvore kada se dostigne određena cijena. Devizno tržište je zatvoreno preko vikenda, burze ne rade, pa nisam mogao puno vidjeti. Postavio sam naredbe u četvrtak, a u petak nisam imao vremena da vidim što se događa, ali sam ipak mogao provjeriti da li su se otvorile ili nisu. U biti se nije ništa dogodilo. Nedavno sam se ponovo aktivirao s trgovanjem valuta u nadi da malo poduprem prihode. Nešto malo sam i zaradi, ali je to daleko od onoga što bi me zadovoljilo.
Uspio sam tako provesti malo više od pola sata, a onda se je javio alarm da je baterija nisko. Isključio sam mobitel i gledao okolo što bih mogao raditi. Ne da mi je bilo loše na klupi, ali već kada sam ovdje pomislio sam da se može naći neka zanimljivija aktivnost. Kako su me odrasli razočarali, posvetio sam se klincima, malo se igrao s njima, pogotovo onim malima, a s malo većima sam i razgovarao. Jedan mali mi je ispričao čak i jedan vic, dječji, ali ga je dobro ispričao, onako teatralno. Jedan mi je čak povjerio i jedan njegov san; da ima masku od čovjeka pauka koja se sama navlači na lice. Klinci su super i više puta sam primijetio da se bolje zabavim s njima nego s njihovim roditeljima. Mali su i slatki, a onda odrastu i postanu...
223 Komentari |
0 Trekbekovi
Hajde da djelomično produbimo ovaj odnos između vrha i doline koji sam načeo u prethodnom tekstu. Prednost je biti na vrhu jer imaš bolji pregled stvari, ali gore, budući je površina koju vrh zauzima mala, a isto tako i naseljenost, nema puno aktivnosti. Dole u dolini se sve događa. Velika površina, puno osoba. Problem je što dolina dobrim dijelom ovisi o vrhu koji se nad njom nadvija. Kada se nakupi puno snijega može se dogoditi lavina. Ona na kraju, zbog zakona sile teže, završi u dolini i često puta prouzrokuje puno žrtava, koje sa samim vrhom nemaju nikakve veze. To su zakoni prirode, tako je uvijek bilo i tako će biti. Kada se raščisti snijeg i led i sahrane žrtve nepogode, život se nastavlja, po uobičajenim tokovima, slijedeći svakodnevne djelatnosti koje treba obaviti. 